pogledi na svijet poznog tinejdžera

Maloprije sam gledao emisiju o blogovanju,blogovima i tzv. blogosferi pa odlučih  i sam da napravim isti.
Nisam siguran zašto sam se odlučio na to.Da li da se osjetim povezan sa cijelim svijetom,da li imam potrebu da nešto kažem ili su mi jednostavno dosadili fejsbuk i loši lokalni sajtovi i forumi?Vjerujem da je ovo prvo pitanje svakog blogera i da od prvog bloga zavisi naša blogerska budućnost.Izgleda da je u ljudskoj prirodi želja da budemo saslušani,da nekog zanima ono što kažemo,i sve ovo ima smisla jedino ako će to neko pročitati.
Naravno svi bi mi voljeli da naši postovi imaju odmah veliki broj pregleda i komentara.Svjestan sam da to nije lako i da ne ide preko noći,ali spreman sam da ostvarim blogerski san i da kvalitetnim pisanjem ostvarim posjećenost.Kažu da je u početku većina blogova namjenjena užem krugu ljudi,prijateljima,porodici..Uvjek sam bio drugačiji pa će tako i moj blog spadati u one koji su od početka namjenjeni široj populaciji.
Ne zanima me šta misli moje okruženje,porodica,prijatelji..ovdje sam da saznam šta o nečemu mislite Vi..
jer vaše mišljenje je nekontaminirano predrasudama,zabludama i svime ostalim samom činjenicom što se ne poznajemo.
Pisaću o problemima male sredine,malog grada i male države,predstaviti svoje poglede na svijet,pokušati da otkrijem šta su to naši hendikepi a šta prednosti(ukoliko postoje).
Sve to ću raditi iz lične  koristi a ona će se ogledati u tome da ću ja pisajuči nešto što možda niko ne čita doći do odgovora,baš kao Keri Bredšo na svom lap-topu.Na drugoj strani ostvariću svoju potrebu koja je možda slična onoj zbog koje su nekada ljudi pisali dnevnik.Primjećujem da mi je za uvod ovaj tekst već predugačak,s toga vas pozdravljam do sljedećeg javljanja.