pogledi na svijet poznog tinejdžera

Ismijavanje vlasti

Ove jeseni,gotovo u isto vrijeme počela je školska godina i predizborna kampanja.I dok su loši đaci,koji godinama spavaju teškim zimskim snom obećavali,po ko zna koji put,svojim profesorima da će baš ove godine da se poprave i počnu da uče,loši političari su nas ubjeđivali kao i svaki put do sad,da su baš ovi izbori sudbinski i da im treba još samo jedna šansa da bi naše živote učinili mnogo ljepšim.

Te subote igrali smo fudbal.Pošto nam vlast nije omogućila normalno igralište i golove,naše stative su bili stubovi velikih bilborda,za koje je uvjek bilo novca.Umjesto publike,sa plakata su nas gledali upravo oni koji nam nisu obezbjedili golove,namigivajući nam lažnim osmjehom i napuderisanim licem.

Iznenada našu igru je prekinula buka.Prema improvizovanom igralištu su išli kamioni,bageri i građevinske mašine.Prišao nam je gospodin u crnom odijelu i rekao :“Momci,ako vaši roditelji sutra budu pametni i odluče da mi ostanemo na vlasti,u ponedeljak ćemo početi da vam pravimo fudbalski teren.Zato,za vaše dobro,ubijedite ih da glasaju za nas“.

Pitao sam ga kada će popraviti lift u našoj zgradi,iako sam znao da je naša zgrada stara i da nema lift.On je počeo da objašnjava kako je on juče bio kod nas,i kako majstori treba da dođu za dva dana i poprave lift.U tom trenutku Dušan se prvi počeo smijati i rekao mu da laže i da mi uopšte nemamo lift.Nastala je opšta graja koju su primjetili ljudi koji su trebali da budu radnici,iako su izgleda oni samo vozači koji mašine pomjeraju iz naselja u naselje.Taj čovjek se namršti,skinu znoj sa čela i reče nam da žuri,te ako imamo neki problem da mu odmah kažemo,jer on mora da ide.

Rekao sam mu da je na parkingu iza zgrade jedan komšija ogradio ulaz i da moj otac ne može da parkira auto.“Sad ćemo da vidimo,“kaza i krenu tamo.Medjutim kad je došao iza zgrade su bile samo rupe,lokve i blato.Ovoga puta vidno iznerviran reče :“Pa ovdje nema nikakvog parkinga!“

-E tu je parking koji ste napravili pred prošle izbore,baš kao što ćete napraviti ovo igralište,odbrusi mu Stefan.Ovoga puta predstavniku vlasti rugali su se i prolaznici i komšije,koji uveliko uživaše u ovoj predstavi.Nazvavši nas nevaspitanim derištima,kojima bi bolje bilo da čitaju priče,otišao je iz naselja.Izgleda da je zaboravio da smo svi mi pročitali bajku o Carevom novom odijelu,i da više nismo mali.

Pokazali smo tog dana da smo inteligentniji od njih.Ipak,izgleda da neki roditelji često sudbonosnim nedeljama,nemaju dovoljno mudrosti.

Ove godine u par dana u isto vrijeme je počela školska godina i predizborna kampanja.Na prvi pogled ove dvije stvari nemaju ništa zajedničko.No ako pratimo početak i jednog i drugog naćićemo mnogo toga.  (Dalje)

Maloprije sam gledao emisiju o blogovanju,blogovima i tzv. blogosferi pa odlučih  i sam da napravim isti.
Nisam siguran zašto sam se odlučio na to.Da li da se osjetim povezan sa cijelim svijetom,da li imam potrebu da nešto kažem ili su mi jednostavno dosadili fejsbuk i loši lokalni sajtovi i forumi?Vjerujem da je ovo prvo pitanje svakog blogera i da od prvog bloga zavisi naša blogerska budućnost.Izgleda da je u ljudskoj prirodi želja da budemo saslušani,da nekog zanima ono što kažemo,i sve ovo ima smisla jedino ako će to neko pročitati.
Naravno svi bi mi voljeli da naši postovi imaju odmah veliki broj pregleda i komentara.Svjestan sam da to nije lako i da ne ide preko noći,ali spreman sam da ostvarim blogerski san i da kvalitetnim pisanjem ostvarim posjećenost.Kažu da je u početku većina blogova namjenjena užem krugu ljudi,prijateljima,porodici..Uvjek sam bio drugačiji pa će tako i moj blog spadati u one koji su od početka namjenjeni široj populaciji.
Ne zanima me šta misli moje okruženje,porodica,prijatelji..ovdje sam da saznam šta o nečemu mislite Vi..
jer vaše mišljenje je nekontaminirano predrasudama,zabludama i svime ostalim samom činjenicom što se ne poznajemo.
Pisaću o problemima male sredine,malog grada i male države,predstaviti svoje poglede na svijet,pokušati da otkrijem šta su to naši hendikepi a šta prednosti(ukoliko postoje).
Sve to ću raditi iz lične  koristi a ona će se ogledati u tome da ću ja pisajuči nešto što možda niko ne čita doći do odgovora,baš kao Keri Bredšo na svom lap-topu.Na drugoj strani ostvariću svoju potrebu koja je možda slična onoj zbog koje su nekada ljudi pisali dnevnik.Primjećujem da mi je za uvod ovaj tekst već predugačak,s toga vas pozdravljam do sljedećeg javljanja.